i

Gledam vas kako sjedite i ništa ne pričate. Malo se smijete, malo ljubite, malo se zaplićete u osjećajima koje mislite da poznajete. Ona ti drži ruku u kosi, privlači ti lice dok je ljubiš. Onda se ponovo smijete. Hvata te za ruku, čvrsto je steže. Tako te čuva od mene, biblijske opasnosti, babilonske prijetnje. Osjeća me u istoj prostoriji, kao pas strah. Ne pušta te. Nešto ti govori. Ti se smiješ. Prepoznajem tvoj smijeh iz pristojnosti. Ponovo je ljubiš. Gnječite usne. Gura ti ruku među prepone. Skrećem pogled.

iii

Ja samo tvrdim da se vi ne volite. Tvrdim da je vama samo dobro zajedno, a da se zapravo ne možete podnijeti. Ja samo kažem da me on u svakom trenutku želi više nego tebe, a da će svejedno pristati biti tvoj i da će me uvijek zanijekati. Ja kažem da je on još dijete i da će ga boljeti kad progleda.

 
(fragment priče “Sara” iz zbirke priča “Mučenice”.)