i

Još se u Messini nije dogodilo da žena ubije čovjeka, Bog mi je svjedok, ja ću biti prva. Otac me prodao Židovu, ni to se u Messini nije dogodilo, a ni neće. Sjeli su za stol i cjenkali se za mene kao za kozu. Crni Židov Sraffa, nos mu kao u štakora, uvrtao je svoje tanke brkove i trljao dlanovima. Prije će svijet završiti nego što ću poći za štakora. Ako ne mogu biti Vittorijeva neću biti ničija. Nisu se ni rukovali, a već sam iskočila kroz prozor i pobjegla.

ii

Kod mesara Brighella sam ukrala nož kojim ću obraniti svoju čast. Luda Benvenuta, rekao mi je, znao sam ja da ćeš ti kod mene doći. Štipao me za bedra, a ja sam mu rekla da mi treba nož. Što će tebi nož, ludo? pitao me. Da crnom Židovu probodem srce, rekla sam. Ne treba tebi nož nego muž, zatvorio je vrata i nagnuo me nad stol. Dok mi je virio pod halju, dohvatila sam nož s police i uvukla ga u njedra. Rezao mi je prsa, ali nisam pustila ni glasa. Još se nije dogodilo da žena nožem kupuje svoju slobodu, ali dogodit će se.

iii

Pred crkvom se skupio svijet. Probila sam se kroz gužvu i ugledala Pulcinella kako sastavlja vješala. Podizao je drvenu gredu na vrh stupa, a pred konstrukcijom je stajao debeli vijećnik i vikao: Rekli smo dva metra! Rekli smo vješala, nismo govorili o metrima, odgovarao mu je Pulcinella. Nećemo ti platiti za ovo, ljutio se vijećnik. Preniska su, tu se nikoga ne može objesiti, noge bi mu se vukle po daskama.

Pulcinella je postavio gredu i zakucao je čavlima, a onda preko nje prebacio konopac i zavezao omču. Možda bi vijećnik htio isprobati vješala, da se uvjeri da rade?

Vijećnik se zacrvenjeo, a narod smijao. Narod najviše voli kad se vlast crveni. Žamorili su o tome koga će sutra vješati i koliko je nesretnik visok, hoće li se lijepo njihati ili će mu se noge vući po daskama.

Ima li koji dobrovoljac za isprobati vješala? obratio se Pulcinella okupljenima. Ja ću, rekla sam.



(fragment priče “Benvenuta” iz zbirke priča “Mučenice”.)